Pa, koliko god je mozda neprimjeren humor u samome naslovu ovoga clanka...Sasvim je namjeran.
Cisto da bi vas izprovocirao i osvijestio Vas koliko je to zapravo dar, imati vlastiti DAH. Disati.
Zato Vas molim, zastanite ovdje na trenutak. I udahnite. kako jednostavno, zar ne? I pustite dah da napusti vasa prsa...
I tako na dnevnoj bazi, nismo niti svjesni vlastitog disanja. Sve dok ono ne postane problem.
Ova zlocudna bolest koja je uzela maha i promijenila tijek povijesti zauvijek vec sada, oduzima nam dah. Ona nam krade zrak, ne dozvoljava nam disanje.
Bez upozorenja i sa nimalo diskriminacije, ona ce nekima od nas zaustaviti taj proces kojega nismo niti svjesni, a koji nas odrzava zivima.
Nemojte podcijeniti potencijal ove bolescine. Mozda su Vasi simptomi blagi, i to je super sto se Vas tice.
Ali postoji zlocudna matematika u svemu ovome. R broj je broj ljudi kojima ste vi, potencijalno, prenijeli zarazu ukoliko ste testirani i pozitivni na virus (ne nuzno niti pozitivni, ali lazno negativni rezultati COVID testa nisu dio ovoga clanka). R broj je takoder broj ljudi kojima su oni prenijeli zarazu dalje...i tako dalje...i tako dalje.
I logicno je, da uz takvu matematiku, virus dostigne osobu koja ce zbog njega zavrsiti na bolnickom krevetu, sedirana, intubirana, izolirana, u bolnickoj haljini, polusvijesti i prikljucena na stroj koji gura nesto kisika u pluca da ne dode do mozdane smrti. I onda je cekanje. Za vecimu takvih pacijenata, cekanje na smrt.
A to nije sve. Ovaj virus ima potencijal uzrokovati kolaps vitalnih organa, on ne zastaje samo na plucima kad ih dosegne kroz respiratorni trakt. A ne. On siba dalje.
Ponekad, cak i oni koji su tijekom svoje infekcije imali tek blage simptome, imaju dugorocne posljedice tjednima, pa i mjesecima nakon sto su prividno 'preboljeli' virus.
Stoga, ne cekajte cjepivo.
Ako se i razvije cjepivo koje moze onemoguciti virus da uzrokuje teze oblike bolesti u ljudima koji ga prime, prioritizirani ce biti lijecnici, medicinko osoblje u bolnicama i domovima te oni koji su u rizicnim skupinama. Iako, cak niti svi u rizicnim skupinama ne mogu uopce primiti cjepivo.
To ne znaci da ce cjepivo sprijeciti sirenje bolesti sa covjeka na covjeka. Cijepljena individua jos uvijek, teoretski, moze prenijeti virus na drugog covjeka.
A ako se razvije cjepivo koje ima oba faktora* razvijena do, recimo 70tak % (nisam virolog ni epidemiolog, pogadam broj otprilike), mozete li zamisliti koja kolicina osoblja i potrosnog materijala treba da se proizvede, dostavi i distribuira?
*faktor 1-zastita od progresije u teze oblike bolesti u cijepljenoj individui
*faktor 2- zastita od prijenosa virusa za individue koja je cijepljena na drugog covjeka (koji jest ili nije primio cjepivo)
Izmedu svakoga kucanstva, svaki clan osoblja bi trebao izvrsiti potpunu dekontaminaciju svega i promijeniti kompletnu zastitnu opremu.
Osobno, ne mogu zamisliti niti da imamo dovoljno osoblja niti opreme, igdje u svijetu, da bi se ovo uspjesno izvrsilo tijekom iducih 1,2,3..godina...
Nasi lijecnici i medicinske sestre, koji nam spasavaju zivote, i sami umiru od ove zlocudne bolesti.
Zato, molim Vas, budite oprezni, nesebicni i strpljivi.
Zivot jos neko vrijeme nece biti 'normalan'.
Tko zna hoce li ikad biti ono sto je bio prije npr 2 godine. Vjerovatno ne. Stvari se nikada ne vracaju na staro, postoji samo vremensko linearno kretanje naprijed, za sve nas.
Stoga ne zadrzavajte dah cekajuci da se 'stvari vrate na staro'.
Oprezno.
Nesebicno.
Strpljivo.
Jedino tako nam vrijedi krenuti naprijed kroz sve ovo.